Posljednjih godina, usljed zagrijevanja i emisije štetnog zračenja, savremenici smo globalnih klimatskih promjena. Ove, sve vidljivije promjene, utiču na svakodni život svih nas, a shodno tome od njih nije pošteđeno prirodno orkuženje i drugi organizmi u ekosistemu. S tim u vezi, promjene klime utiču sve više i na život voda i priobalja, a naravno shodno tome i na sportski ribolov.
Naime, usljed sve većih temperaturnih razlika, ljetnjih paklenih vrućina i hladnih sušnih zima, ugrožen je čitav ekosistem koji je stoljećima opstajao dok čovjek nije riješio da vođen ličnim profitom i slijepim jednostranim interesom uništi sve što je vijekovima stvarano oko nas.
Tako ni rijeke i priobalje nijesu pošteđene ove ljudske pošasti. Ogromna i nekontrolisana sječa šuma ima za propratnu pojavu sve češću količinu udarnih poplavnih talasa kada obilne kiše umjesto da ,,hrane” rijeke i druge vode, jednostavno projure noseći čitave ekosisteme u ovim vodama. Nus pojave ovakvih situacija su, osim poplavljenog priobalja gdje žive ljudi i gdje strada i imovina i životi, često zanemarene i velike promjene koje nastaju u rijekama poslije ovakvih situacija.
Ako ovome dodamo sve hladnije, ali sve manje sniježne zime, pa se snijeg sa vrhova planina ne zadržava do ljetnjih mjeseci, onda nam rijeke i ostale vode danas ne liče na one kakve ih pamtimo… već se pretvaraju u potoke i bare (nedostatak podvodnih izvora) ili čak ljeti presušuju gdje nikada nijesu ranije.
Kada govorimo o sportskom ribolovu, prva pomisao na ove sve vidljivije promjene tiču se prvenstveno otežanom opstanku salmonidnih vrsta riba koja traže, sigurne, hladne i čiste vode kojih je nažalost svakim danom sve manje. Salmonidne vrste su dosta nježne po pitanju čistih voda bogatih kiseonikom, zato su prve na udaru kada su temperaturne razlike u pitanju. Kao što znamo rječni tok, nastaje od jednog ili više izvora, najčešće u planinskom području, a nešto niže počinje područje potočne pastrmke ili salmonidni region. Salmonidni region, dalje dijelimo na: planinski pastrmski region, koji naseljava isključivo potočna pastrmka i rječni rak; i nizijski pastrmski region, koji pored potočne pastrmke, naseljavaju lipljen, mladica, peš, ali se u drugom dijelu tog regiona, mješovito sreću i plotica, skobalj, mrena, krkuša.
Ispod salmonidnog regiona dolazi nizijski ciprinidni region. Razlikuje se od pastrmskog regiona prije svega po bogatstvu vode, pad mu je manji, vegetacija bogatija, broj ribljih vrsta znatno veći, kao i drugih vodenih živih bića. Ova mjesto zauzimaju ciprinidne i druge vrste, poput klena, plotice, skobalja, šarana i ove vrste su mnogo otpornije na temperaturne razlike i sve većoj temperaturi voda, koje ljeta pretvaraju u tropske predjele, te lagano dolazi do premještanja određenih vrsta riba na mjesta na kojima nijesu nikada ranije viđena. Odnosno nježne salmonide sve češće zamjenjuju otpornije vrste riba ne samo na temperaturne razlike već i na zagađenost.
Primjera ima mnogo, ali recimo ovo je najvidljivije izraženo u slučaju rijeke Tare koja se smatrala (apsolutno) salmonidnom vodom, gdje su zadnjih par godina primijećena jata ciprinidnih vrsta (skobalj, klen i sl.) na mjestima kod kojih ih ranije nikada nije bilo. Takođe primjer Lima, čiji se izvorišni dio razlikuje od većine vodotokova jer ova rijeka nastaje izlivanjem iz Plavskog jezera, takodje je zabilježena prava najezda bijele ribe koja prijeti da potpuno ,,zagospodari” dijelom nekada čuvenom po bogatstvu salmonidnih vrsta. Međutim, zbog sve češćeg ljetnjeg presušivanja voda i ostale riblje vrste se nalaze u teškoj situaciji, pa ako se nastavi ,,temperaturni trend” od par zadnjih godina, lako se može desiti da mnoge vrste riba počinju da nestaju sa naših voda poput hiljada drugih ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, a nama od ribolova ostanu samo stare ,,ribolovačke priče”.
S.B.Murino